*NAPOMENA: Tekst koji slijedi je iz “Putopisi Evlije Čelebije, obilazak naših krajeva 1664. godine”.
Mostar znači varoš s mostom.
Prema pričanju latinskih istoričara, u ovome je šeheru u starinsko doba
bio most preko rijeke Neretve s jedne strane na drugu, i to na jakom
gvozdenom lancu u debljini čovječijeg stegna, i od toga mu je ostalo
tako ime. Ovaj šeher je osvojio lično njegovo veličanstvo Fatih. On je
has (domen) paše (hercegovačkog), a nalazi se na teritoriji
hercegovačkog sandžaka. Njime upravlja pašin vojvoda s pedeset vojnika
(nefer). To je ugledan kadiluk s rangom onih kadiluka od tri stotine
akči. Ima muftiju predstavnika senfa (nekibu’l-es’raf), prvake i ugledne
ljude.
Tu ima vrlo mnogo učenjaka, sejhova, imama, pisaca i
pjesnika. Ima mjesnog spahijskog ćehaju (sipah kethuda jeri),
janjičarskog serdara, serdara budimskog kola, tržnog nadzornika
(muhtesib), baždara načelnika grada (s’ehir kethuda), povjerenika za
harač (haradž emini), građevinskog nadzornika (mimar-agasi) i gradskog
zapovjednika (kala dizdar).
Da bi osigurao i obezbijedio šeher, Sulejman-han je naredio
da se na liticama rijeke Neretve sagradi ovaj grad od kamena vrlo čvrsto
i tvrdo. Grad je dosta malen. Tu se nalaze dvije tvrđave, jedna s
desne, a druga s lijeve strane.
Izmeđju njih nalazi se u cijelom svijetu poznati mostarski
most. Na objema tvrđavama postoje po dvije čvrste i utvrđene kapije. Obe
tvrđave snabdjevene su potrebnim topovima i raznovrsnim spravama,
ukrašene su sa tri izbočena bastiona, koji su zaista divni.
Naselje na mjestu današnjeg Mostara spominje se prvi put
1452. godine kao malo naselje s dvije kule oko drvenog mosta na lance
preko Neretve. Pod imenom Mostar ono se prvi put spominje 1468. godine.
Pored više različitih izvođenja imena Mostara najvjerovatnije je da se
on nazvao po “mostarima”, čuvarima toga mosta, koji su stajali u dvije
kule s obe strane mosta. Mostar su zauzeli Turci 1468. godine a zauzele
su ga čete bosanskog sandžaka Isa-bega Ishakovića. Pri tome Mehmed II
nije imao nikakvog ličnog učešća.
Mostar je zaista sredinom XVII vijeka bio jako kulturno
središte u kome je živjelo više istaknutih naučnika, pisaca i pjesnika.
Premda tu postoje dvije tvrđave, gradski zapovjednik
(dizdar) je ipak jedan. U svakoj tvrđavi ima po osamdeset naoružanih
regularnih vojnika. Oni stalno drže stražu. Gradsku kapiju zatvaraju
svaku noć i nikoga ne ostavljaju unutra.
Na bedemu u bastionu grada nalazi se jedan čardak koji gleda
u Neretvu; u njemu se sastaje obrazovani svijet. Odatle se vidi kako sa
sjeverne strane dolazi rijeka i kako poput Sirdarija (Sejhun) teče u
jugoistočnom pravcu. U tome čardaku sastaje se obrazovani svijet Mostara
i tu diskutuje o raznim pitanjima transcendentnog života i šerijatskog
prava. To mjesto je pravo odmaralište. U onoj tvrđavi koja se nalazi s
druge strane mosta, i čija je kapija okrenuta na ovu stranu gdje je
šeher, nalazi se Sulejman-hanov mesdžid. Na tome mjestu ima mala kafana
za gradske vojnike. Gradski zapovjednik (dizdar) i prvaci šehera (ajani)
najčešće sjede tu. Sav spoljni zid toga mjesta (mahale) okićen je
oruđem i oružjem gradskih vojnika.
Veliki mostarski most sagradio je neimar Hajrudin, učenik
starog neimara (kodamimar) Sinana, sin Abdulmennan-agin, po
Sulejman-hanovoj naredbi.
On izgleda kao luk duge koji se uzdiže do Kumove Slame i
pruža s jedne litice na drugu. Ispod sredine mosta teče rijeka. Kako se
sa obe strane toga mosta nalaze tvrđave, tako nije moguće preći s jedne
na drugu stranu grada drugim putem osim preko tog mosta. Eto neka se zna
da sam ja, bijedni i jadni rob (božji), Evlija, dosada prešao i vidio
šesnaest carevina, ali tako visok most nisam vidio. On je prebačen s
jedne na drugu stijenu, koje se dižu do neba. Dužina toga mosta od jedne
do druge kapije, što se nalaze na unutrašnjoj strani dviju tvrđava,
koje leže na oba kraja mosta, iznosi ravnih stotinu koraka, a širok je
petnaest stopa. Čudna je vještina koju je pokazao Ibrahim-efendija,
roznamedžija sultana Murat-hana IV, provodeći preko toga mosta mjedenim
čuncima vodu koja se nalazi u Tabačkoj čaršiji (debbag hane varoši) na
zapadnoj strani mosta, dovodeći je u čaršiju i pazar (trg), što se
nalaze na ovoj strani mosta i razvodeći je po banjama (hamamima),
džamijama i medresama. Ukratko, to je most iznad i ispod koga teče voda.
Datum kad je Gazi Sulejman-han podigao taj most sadržan je u riječima:
“Kudreti kemeri” - Godine 984. (po hidžri - što odgovara 1566. godini po našem službenom računanju vremena).
Drugi versifikovan hronostih glasi:
Ovaj je most sagrađen potpuno kao luk duge; Ima l’ mu sličan na ovom svijetu, moj Bože!
Nema komentara:
Objavi komentar