*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisala je Jagoda Serdarević, a objavljen je u maju 2001. godine, u časopisu „Most“, br. 138(49)
Miho Peško rođen je u selu Korlati kotar Ljubinje 1856.
godine, od oca Lazara (1823. - 1876.) i majke Jovanke (1829. - 1894.).
Sa svojim roditeljima i šest sestara došao je u Mostar još kao dječak
1861. godine.
Nakon osnovnog školovanja i prakse kod ondašnjeg mostarskog
trgovca Mojića, osamostaljuje se i vremenom postaje jedan od vodećih
veletrgovaca na području Hercegovine i šire. Svoju trgovačku firmu
osniva 1882. godine, pod nazivom “Trgovina Miho Peško” i registruje je
27.9.1884. godine kod Okružnog suda u Mostaru.
Dio građe trgovačke firme Peško, otkupio je 1962. godine
Arhiv Hercegovine Mostar od Lazara sina Mihe Peške. Spisi i trgovačke
knjige firme “Trgovina Miho Peško” arhivistički su sređeni i izrađen je
sumarno-analitički inventar. Ukupan broj spisa u svežnjevima iznosi 71
komad, a trgovačkih knjiga 277 svezaka. Spisi i knjige obuhvataju period
od 1892. do 1939. godine.
Putem ove arhivske građe saznajemo o firmi Peško, njenom
radu, poslovnim vezama sa mostarskim kao i drugim trgovcima na
teritoriji Hercegovine i bivše Jugoslavije, zatim sa inostranim
trgovačkim kućama a posebno sa proizvođačima iz Trsta i Beča. Ova firma
radila je sa kraćim prekidima u vremenu od 1882. do 1943. godine. Uvid o
načinu trgovanja, količinama i vrsti roba, očituje se kroz narudžbenice
od strane trgovaca. Na jednoj takvoj narudžbenici upućenoj Mihi Pesko
od trgovačke firme (Spasoje) Komad iz Gacka nalazi se popis slijedećih
artikala “2 kaše gaza, 50 kg. šećera, 1 oka tamjana, 195 gr.
zlatnobjelog gajtana, jedan funast bijeli zlatni, 2 aršina plavi
polusjajni, jedno bare lit. mastike, 1 konop sarajevski oko robe” i još
neke sitnice, u iznosu od 9.226 forinti. Putem narudžbenice od 1.
decembra 1917. godine, Miho Peško je naručio ogledala i sitnu
galanteriju iz Budimpešte od Maxa Bettelheima & Comp.
Trgovci sa kojima su imali poslovne veze između ostalih su
bili: Andrić Isaija iz Kalinovnika (1913.), Beregi Lajoš iz Budimpešte
(1917.), Bišćević Alija iz Mostara (1914.), i drugi.
U 1896. godini sklopljen je ugovor o partnerstvu između
Ilije Dokića i Peške iz Mostara i Komada i Bukvića iz Gacka, a raskinut
je 4. marta 1899. godine. Nakon smrti Ilije Dokića njegovi sinovi
nastavljaju raditi sve do 1917. godine. Ova trgovina mješovitom robom u
Mostaru zajedno sa trgovinom Mihe Peške ulazi u ortakluk poslije Prvog
svjetskog rata pod nazivom “Prva udružena gvožđarska radnja na malo i
veliko Dokić, Bilić i Peško”. Bila je smještena u prizemlju kuće Dokića
koja se nalazila na uglu Glavne i ulice Konak br. 1. U istom prostoru i
poslije Drugog svjetskog rata nalazila se gvožđarija u društvenom
vlasništvu.
Na konstituirajućoj glavnoj skupštini održanoj 9. jula 1919.
godine, u prostorijama svratišta “Slavonija” u Vinkovcima, pozvan je
između ostalih i Miho Peško prilikom osnivanja društva “ZORA” - tvornice
automobila, motora i gospodarskih strojeva d.d. Vinkovci. Tom prilikom
Peško je na temelju glavnice od 2.000.000 kruna uplatio 1.000 kruna
prilikom potpisivanja. Na osnovu njegovog novčanog učešća postao je
dioničar toga društva. Ova tvornica nije uspijela da se održi obzirom da
je već slijedeće godine doživjela likvidaciju.
Baveći se proizvodnjom hercegovačkih vina žilavke i blatine
zajedno sa porodicom Kovačina postižu visok kvalitet ovog pića, što
svjedoči dobijena Časna diploma od Udruženja za zaštitu austrijskog
vinogradarstva na sajmu u carskom Beču 1909. godine.
Tokom poslovanja Miho kupuje nekretnine, odnosno veći broj
stambenih, stambeno-poslovnih i poslovnih objekata, kao i većih površina
poljoprivrednog zemljišta.
Već tada su novčano obezbjeđeni da grade stambeno-poslovni
objekat na tri sprata sa velikom terasom na vrhu i potkrovljem. Kuća se
nalazila između Starog i Lučkog mosta idući ka jugu sa lijeve strane. U
prizemlju te zgrade nalazila se njihova trgovina na kojoj se i danas
vidi natpis firme Trgovina Miho Peško. Na prvom spratu stanovao je Lazar
sa suprugom Jovankom i četvero djece, Ksenijom, Tatjanom, Pavlom i
Borisom. Iznad njih stanovali su Miho i njegova supruga Anna, a na
trećem, Đorđe i Darinka sa djecom, Nadom, Zdravkom i Mihajlom. Etažu su
koristili posluga, kuharica Liza i njen muž Petar Pis, koji je bio
nadglednik na imanju (folksdojčer). Njihova djeca Irma, Helena i Karlo
živjeli su sa djedom i bakom, odnosno Petrovim roditeljima iza kuće. U
kući Peška stanovala je guvernanta sa kojom se isključivo govorilo
njemačkim jezikom. Bila je Austrijanka i oslovljavali su je sa frojlan
Mira.
“Svoju ekonomsku moć pojedini mostarski trgovci i drugi
građani pokazivali su u raznim vidovima, pa i prilikom izgradnje
objekata i ukrašavajući ih za svoje vlastite potrebe. Na Glavnoj ulici
preko puta Šantićevog parka kod Siliftarovog ili Voljevičinog sokaka
(danas Ulica Braće Balaća), nalazi se trospratnica sa ukrasnim zubastim
frizom i kamenim segmentom u lučnom dijelu glavnog ulaza kamenog
nadvratnika na kome su uklesani incijali M - P ćiriličnim pismom (М - П),
a utisnuta je i 1900. godina, kada je objekat izgrađen. Prilikom
izgradnje kuće dao je ukrasiti ulazni hodnik, plafon, krilne zidove i
pod sa bojenim rizlom. Zavojne stepenice imaju ukrasnu ogradu u
secesionističkom stilu, vjerovatno rad Šnatingera ili Fromera. Na trećem
spratu u ogradi stepeništa još i danas postoji jedna čelična uška koja
je služila za ručni lift i za izvlačenje namirnica u korpi pomoću
konopa. Na međuspratnim platoima nalaze se takođe dekorativne šare u
bojenom rizlu. Osmougaoni plafon u potkrovlju dekorisan je sa pastelnim
bojama i ornamentima.” (Šemsudin Serdarević - 2001. godine, iz teksta
video zapisa, RTV Mostar)
Na vrhuncu ekonomske moći Peško je u jednom danu kupio tri kuće na Rondou u Mostaru.
U Nevesinju su posjedovali hotel kojeg je vodio Milso
Glogovac. Tu su se u ljetnim danima kada su nesnosne žege u Mostaru
sklanjali. Domaćin hotela Milso ubijen je 1941. godine.
Veći broj članova ove porodice aktivno je učestvovao u društvenom životu
grada. U Prvom godišnjem izvještaju “Prosvjete” 1902./1903. godine,
stoji, da je Peško Miho bio dobrotvor ovog društva. Nalazimo ga kao
utemeljivača, dobrotvora izvršujućeg člana Srpskog pjevačkog društva
“Gusle” iz Mostara. Iz spomenice Gusala izdate povodom obilježavanja
pola vijeka postojanja i rada nalazimo podatke da je između ostalih
utemeljivač i blagajnik bio Lazar M. Peško, jedno vrijeme ulogu
potpredsjednika vršio je Đorđe M. Peško dok se u popisu izvršujućih
članova nalaze Đorđe, Lazar, Mile i Jovanka Peško. Potpomažući članovi
Gusala su: Lazar, Đorđe, Darinka i Jovanka Peško. U horu Gusala često je
nastupao Mile Peško - tenor.
Miho Peško bio je član direkcije Prve srpske banke d.d. Mostar koja je osnovana 1903. godine.
U Prvom svjetskom ratu mnoge srpske porodice bile su
protjerivane od strane tadašnje Austrijske vlasti u druga mjesta mahom
sa većinskim hrvatskim življem. Za to vrijeme njihove kuće i trgovine
bile su opljačkane i uništene. Nakon povratka u Mostar počinjali su
raditi i stvarati ispočetka. Porodica Peško imala je sličnu sudbinu u
tom ratu.
Poslije Mihine smrti 1930. godine, firmu su vodili njegovi
sinovi Đorđe i Lazar pod nazivom “Miho Peško i sinovi”. Radila je do
1941. godine, a povremeno do 1943. godine, kada je prestala potpuno sa
radom. Još dok je Miho bio živ sklopili su ugovor sa Artiljerijskim
pukom II Armijske oblasti u Mostaru, za izgradnju sistema za
navodnjavanje. Ovaj sistem sa kolom, koji će se u narodu kasnije nazvati
“Peškino kolo”, izgrađen je na mjestu Bukovi na Neretvi. U ugovoru od
sedam tačaka određeno je korištenje ovog sistema za navodnjavanje.
Dopuna ovog ugovora načinjena je 9. januara 1924. godine. U njemu piše
da će Miho Peško nakon isplate od 75.000 dinara, plaćajući u ratama
Artiljerijskom puku II Armijske oblasti doći u posjed ove građevine sa
posljednjom ratom 1.1.1930. godine. Poslije isplate Peške se obavezuju
da će dio vode od ove građevine i točka prvenstveno dati ovom puku pod
nagodbom kao i za druge zakupce. U slučaju da Peške ne ispune dopunu
ugovora on prestaje biti važeći.
Tridesetih godina XX vijeka braća Đorđe i Lazar kupuju
najveći građevinski objekat u Mostar, nazvan Đinovina. Između dva
svjetska rata u poslovnom prostoru prizemlja bilo je kino “Korzo”, te
četiri veće trgovine, a na spratovima dvije škole Građanska i Viša
djevojačka. Poslije 1945. godine, u prizemlju se, sve do izbijanja rata
1992. godine, nalazila popularna “ZEMA”, dok su ostali prostor koristile
službe Skupštine opštine Mostar.
Drugi svjetski rat ponovo donosi nedaće, progone, odvođenja i
ubistva članova ove ugledne mostarske porodice. U junu 1941. godine
Đorđe Peško je odveden od strane ustaša i ubijen. Tatjana - Tanja kćerka
Lazara Peške, rođena je 21. juna 1924. godine u Mostaru. Kao omladinka i
mlada skojevka učestvovala je u radu Muslimanske narodne biblioteke u
Mostaru. Član SKOJ-a bila je od 1940. godine i KPJ od 1941. godine. Sa
samo sedamnaest godina doživjela je tragičnu sudbinu u julu 1941. godine
u Mostaru.
Za sada je njena pogibija prekrivena velom tajne. Nigdje u
pisanim dokumentima nije do sada razriješen uzrok Tanjine pogibije.
Tokom Drugog svjetskog rata firma “Miho Peško i sinovi”
prestaje sa radom, da bi nakon prestanka rata bila izvršena
nacionalizacija nekretnina, a agrarnom reformom oduzeto im je
poljoprivredno zemljište.
Komisija za nacionalizaciju NOS-a Mostar, izvršila je
nacionalizaciju porodičnih, poslovnih i stambeno-poslovnih zgrada od
porodice Lazara Peške iz Mostara i to: Lacina b.b.; Cim; Ulica JNA br.
3; Gnojnice br. 95; Dizdareva br. 6/I i 6/II; Dizdareva br. 8;
Oneščukova b.b.; Maršala Tita br. 37, 40, 52 i 123 i Braće Brkića br.
23. Iz predmeta se vidi da je ovoj porodici oduzeto: sedam jednosobnih
stanova; tri dvosobna; tri četverosobna stana i jedanaest poslovnih
prostora. Za potrebe škole na Luci u Titovoj br. 123 napravljene su 23
učionice za osnovnu školu. Danas je u ovoj zgradi smještena Muzička
škola I i II Stupnja i Muzički centar “Pavarotti”.
Jovanka, supruga pokojnog Lazara Peške, iz Gnojnica kod
Mostara uputila je predstavku 1962. godine Izvršnom vijeću NR BiH -
komisiji za nacionalizaciju, radi ostavljanja u svojini dva dvosobna
stana u Ulici M. Tita br. 123 u Mostaru. Komisija je odbila ovu
predstavku.
I pored svih poteškoća koje su pratile ovu porodicu, deset
potomaka završilo je visoke škole. Izbijanjem rata, 1992. godine,
posljednji potomci Mihe Peško napuštaju Mostar i to porodice Zdravka i
Mihajla sa svojim unucima, ukupno njih trinaest. Danas u Mostaru u kome
je živjelo šest generacija, u kome su stvarali, ulagali oko 140 godina
niko od ove porodice nije prisutan. Svu pokretnu i nepokretnu imovinu po
treći put su izgubili.
U Arhivu Hercegovine Mostar u građi NO - tehnički odjeljak -
nalaze se projekti kuća, adaptacije i dogradnje, porodice Peško.
Na Bjelusinskom groblju nalazi se porodicna grobnica Peska:
Parcela NGD 22.3 G.7.
Na prvoj mramornoj ploči nema nikakvih podataka
Druga ploča
Tanja 1924. - 1941. skojevka poginula u ilegali od 22.6.1941. godine
Lazar 1889. - 1962.
Jovanka 1900. - 1988.
Treća ploča
Radmila 1921. - 1982.
Četvrta ploča je od miljevine i nalazi se ispod centralne (zajedničke) ploče.
Ploča je vrlo stara i prenesena je sa stare grobnice. Tekst
glasi: Ovdje leže zemni ostaci porodice pokojnog Lazara i njegove
supruge pokojne Jovanke koji se doseliše 1865. godine iz kotara Ljubinja
sela Korlati. Ovu grobnicu sagradi Lazare* sin Mihail 1896. godine.
Ostavlja u zavjet porodici ako** vremenom podiže spomenik ili grobnicu
pregradi da se isti natpis stavi.
Peta ploča
Đorđe 1887. - 1941. odveden od ustaša i ubijen (27.6.1941. godine)
Darinka 1889. - 1947.
Šesta ploča
Anna 1868. - 1942.
Jovanka Joka 1904. - 1993.
Miho 1856. - 1930.
Branko 1901. - 1969.
Sedma ploča nema podataka.
Zahvaljujem se g. Mihajlu Peški koji mi je dao korisne podatke o ovoj
porodici. Detalje o njima kazivali su mi rahmetli prof. Muhamed
Voljevica i pokojna Bosiljka Ćapin.
Za ovaj rad koristila sam građu Zbirke trgovačkih firma iz Mostara i
Hercegovine, koja se nalazi u podrumu zgrade Arhiva Hercegovine izložena
uticaju vlage zbog čega joj prijeti propadanje.
Ovim putem posebno se zahvaljujem kolegici Edini Dervišević prilikom korišćenja građe iz Zbirke trgovačkih firma.
Nema komentara:
Objavi komentar