Narodni sportovi - TRADICIJE JOŠ ŽIVE

        *NAPOMENA: Tekst koji slijedi je iz knjige “Mostar - kolijevka sporta”.

Uz donatorsku podršku Evropske unije i u tiražu od 1000 primjeraka, 1996. godine iz štampe je izašla knjiga “Mostar - kolijevka sporta” koja popunjava veliku prazninu u oskudnoj sportskoj literaturi. Knjiga je djelo više autora čiji je rad koordinirao poznati sportski novinar Dragan Miladinović, dok su recenzenti bili priznati sportski stručnjaci prof. dr Hamid Šoše, prof. Željko Džeba, prof. Enver Novaković i Mile Knezović. Najveća vrijednost ove knjige, posvećene prvom vijeku organizovanog modernih Olimpijskih igara je da je oslobođena političkih, ideoloških i drugih konotacija, te prožeta jedino sportskim duhom, kako to u recenziji naglašava i Hamid Šoše.

 

Lovom i ribolovom, kao i obradom zemlje južnoslovenski narodi su se bavili još u svojoj prapostojbini. I, naravno, u tim aktivnostima oni su bacali koplje, odapinjali strijele, ali i trčali, hrvali se, plivali gdje su bile rijeke, jezera i druge veće vodene površine. Vjerski i drugi obredi obilježavani su i različitim igrama. Po dolasku u svoja nova prebivališta, oni mijenjaju svoje navike i običaje, naročito se to događa pod uticajem savremenijih političkih sistema i kultura. U tom vremenu su se cijenili i poštovali naročito tjelesna snaga, okretnost, spretnost i vještina rukovanja oružjem. O tome svjedoče stećci (nadgrobni bogumilski spomenici), stare hronike i narodna tradicija. I u mostarskom kraju ima dosta srednjovjekovnih stećaka na kojima su prikazane različite igre i vještina rukovanja oružjem. Tu se mogu vidjeti mač, koplje, luk, strijela, buzdovan. I lov, kolo, konjanici, dvoboji vitezova s mačevima i kopljima itd.

      I do naših dana sačuvali su se neki tzv. narodni sportovi. Pojedini korijene imaju, izgleda, još iz vremena Ilira, a neki su nastali pod uticajem Rimljana. Pojedini su doneseni iz stare postojbine Slavena. Dosta ih je rođeno u srednjem vijeku, ili su stigli s Turcima. Još dok su se ovamo doseljavali Slaveni su imali oružje: lukove, strijele, koplja, pa mačeve, palice, topuze i buzdovane.

Gradonačelnik Mostara (1935.-1939.) Husein Ćišić (1878.-1956.) zabilježio je stari običaj ljudi ovog kraja iz 19. stoljeća. Oni su se, u toplim ljetnim danima, okupljali na obalama Neretve. Omiljena zabava bila im je gađanje „nišana“. To H. Ćišić ovako opisuje: „Jaje bi na suprotnu obalu Neretve postavili na zgodno mjesto i ko bi ga pogodio, smatrali su ga nišandžijom. To se praktikovalo na više mjesta uz Neretvu, počev od Muradije u Gornjoj Carini pa do Spahića kamenica u Donjoj mahali ... Našeg barjaktara (o. p: misli se na Kerima Dvizca) put je vodio na Halebinovac, i kad god bi se zatekao u Mostaru nije propuštao zgodu da se nađe tamo. Ne zato da se natječe u gađanju, nego tek onako da ubije dosadu posmatrajući kako se taj omiljeni sport među mostarskom omladinom razvija ... I on (o. p: pomenuti Dvizac, već tada imaše 80 godina) učestvuje u natjecanju ... A kad puška planu, namalo vidješe da je jajeta nestalo ... Bio je to pogodak.“

A sredinom 17 stoljeća, prema Huseinu Ćišiću, „Mostar se uvijek odlikovao dobrim konjima, jer je svaki imućan Mostarac nastojao da ima dobra konja. Po dobru konju i dobru oružju sticalo se pravo uvažavanje među građanima.“ Te činjenice upućuju na zaključak da su se još u ta davna vremena organizovala i takmičenja u konjičkim trkama i streljaštvu.

U selima oko Mostara, ali i u samom gradu do pojave savremene „kraljice sportova“, od pamtivjeka su omiljena narodna atletska nadmetanja. Bacanje kamena s ramena je, svakako, najraširenija disciplina. Ta „sprava“, tj. kamen je različite težine i oblika. Baca se na četiri načina: s mjesta, iz poskoka, s kratkim ili s dužim zaletom. Isto tako, kamen se ponegdje baca s nogu , klečući, sjedeći, ispod ruke, između noga itd. Takmičenje može trajati duže vrijeme, zavisno kad će biti odlučeno ko je pobjednik. Bacač što je kamen bacio najdalje uvijek čeka dok ga drugi ne prebaci, pa tek tada baca toliko puta koliko može opet da prebaci trenutno vodećeg. Popularan je i skok udalj - s mjesta i iz zaleta. U ovom podneblju je, takođe, rasprostranjena vrsta skoka udalj - skok iz priskoka ili dvoskoka. Te bacačke i skakačke discipline su omiljene naročito među čobanima. Ali, takmičenje se često organizuje prilikom svadbenih i drugih svečanosti. U programu narodnih nadmetanja je, naravno, i trčanje na stazama različitih dužina. Trči se i bosonog ili u čarapama. Pobjednika čekaju prigodni darovi. Organizuju se i takmičenja u drugim narodnim sportovima i disciplinama.

Različita trčanja, među kojima i ona u vrećama-džakovima i danas su omiljena, pogotovo kod djece. Skakanje na mijeh je , takođe, popularna disciplina. Među turskim vojnicima a i među lokalnim stanovništvom tokom vladavine Osmanskog carstva utemeljena su nadmetanja u penjanju na stub namazan lojem ili uljem. Ona su i danas veoma popularna. Stub je visok od tri do deset metara, a širok od 20 do 50 centimetara. Na vrhu stuba se stavlja dar. Takmičar samo snagom svojih mišica i vještinom može stići do cilja. Rijetki su oni koji se uspiju popeti po klizavom stubu i tako dohvatiti nagradu.

U Mostaru su bile rasprostranjene još neke tradicionalne narodne igre: klis, palja, orah, topuzgrad, pilav, rog, ploha, kapula itd. Klizanje na ledu, obično niz padine, niz strme gradske ulice, takođe imaju tradiciju. Ali, ta takmičenja su nezvanična. I rijetka su, s obzirom da su zime blage i s malo snježnih oborina. Popularno je i natezanje konopca.

Neretva i njene obale tokom ljeta su bile i ostale poprišta različitih nadmetanja. Neka su odavno tradicionalna, pojedina su zamirala ili su se rađala nova. Naročito je atraktivno i zanimljivo biranje komandanta odnosno admirala plaže Bunur. Ono je utemeljeno 1927. godine, a ima mišljenja da je ono započelo znatno ranije. Taj izbor se vrši prema specifičnim pravilima i propozicijama. Specijalni žiri od tri do pet članova ocjenjuje kandidate i na kraju odlučuje ko će toga ljeta, te godine ponijeti taj laskavi naslov, vrlo uvažavan među svim Mostarcima.

Za komandanta plaže Bunur se kandiduju obično najbolji i najhrabriji privači i skakači. Oni su izloženi vrlo teškim, napornim i izazovnim ispitima. Ima ih ponekad i četrnaest. Svaki traži vještinu, snagu, hrabrost, brzinu i ustrajnost, ne samo u plivačkim nego i u skakačkim disciplinama. Kandidat za komandanta plaže (odnosno admirala) treba biti, zaista, svestran plivač. Jer, u programu su zastupljeni svi stilovi: prsni, leđni, kraul (slobodni), leptir (delfin), ali i „turski“.

Plivajući takmičar se trudi da ga matica vode što manje zanese, dok savlađuje i „kovitlace“, „izvore“, „pure“ i slično. S jedne na drugu obalu Neretve pliva se i svezanih ruka, ali i svezanih noga. Isto tako, preko rijeke se prenose različiti predmeti, obično odjeća i obuća. Zastupljeno je i ronjenje: ko će duže ostati pod površinom vode. To je jedna disciplina. Druga je ko će za kraće vrijeme s dna rijeke izvaditi što viče pijeska. Skokovi u vodu su, takođe, obavezni. Prvi se izvode sa pećina-stijena zvanih „Petica“, „Baščina“ i „Jasenica“. Ocjenjuju se različite finese skoka i njegov konačan utisak, i kad se „leti“ na glavu i na noge. Drugi skokovi su „smiješni“, to su oni što kod gledalaca izazivaju smijeh. „Spavanje na vodi“, to je plutanje na površini rijeke bez pokreta ruka i noga. I tu se vrednuje koliko će se dugo ostati u takvom položaju. Takođe, kandidat se, stojeći na pećini „Crnici“, mora boriti s dva „protivnika“, s vodom da ga odatle ne odnese i s „napadačem“ (kupačem) koji ga s toga mjesta nastoji odgurnuti. I u toj disciplini presudno je koliko se vremena uspijeva pružati otpor. I prilaženje teško pristupačnim mjestima na obali je u programu biranja komandanta plaže. Najprivlačnija i najvažnija disciplina je, nesumnjivo, „spašavanje utopljenika“. Ulogu „davljenika“ glumi jedan od kupača. Kad je riječ o tome, treba reći da se ne pamti kada se neki čovjek, dijete ili odrasli, utopio u Neretvi duž plaže Bunur. Nekad je program izbora komandanta odnosno admirala drukčiji. O toj neobičnoj manifestaciji 1968. godine snimljen je dokumentarni film pod naslovom „Admiral“. Rađen je po scenariju dvojice autora, publiciste i novinara Šefika Pašića iz Mostara i Sarajlije Mehe Fehimovića, „filmadžije“.

Ima, međutim, naznaka da izbor komandanta plaže u Mostaru ima još duže tradiciju. Pretpostavlja se da ona seže u 16. stoljeće. O čemu je, zapravo, riječ? Godine 1570. otvorena je Karađozbegova medresa, uz istoimenu džamiju. Njeni đaci (softe) su, na susjednom kupalištu na Neretvi, birali svoga rukovodioca - komandanta. On se, kako se smatra, brinuo o obuci neplivača, spašavanju eventualnih utopljenika i uopšte održavanju discipline tokom kupanja u Neretvi.

Rijeka i njene obale su, uostalom uvijek bile i ostale izazov ne samo za mlade Mostarce. Tako su oni izmišljali i usvajali različite igre na vodi i njenim plažama. „Kolona“ je svojevremeno daljinsko, maratonsko plivanje niz Neretvu. Sa startom ispod Sjevernog logora ili od Carinskog pijeska, a s ciljem kod Starog mosta ili Čekrka.

Plovidba na „šlaufima“ (unutrašnja automobilska guma) niz Neretvu je, takođe, bila omiljena. Ona se pojavila još prije Drugog svjetskog rata, ali je rasprostranjenija otkad je rijeka postala hladnija izgradnjom uzvodnih hidroelektrana od pedesetih godina na ovamo. „Prozivka“ i „tranguza“ su dvije specifične skakačke discipline, takođe naslonjene na Neretvu.

U velikom bogatstvu narodnih sportova i igara značajno mjesto ima i hrvanje. Ono je i danas omiljeno, naročito među kršnim seoskim mladićima. Hrvanje u kosti je način hrvanja koji se posebno njeguje. Dva borca-takmičara se uhvate oko pojasa a borba počinje tek kada su obojica sastavila ruke. Negdje je dozvoljeno saplitanje, ali je saplitanje koljenom i niže od koljena zabranjeno dok se stegno može upotrebljavati. Sve akcije se izvode u uspravno položaju. Poražen je onaj koji padne na tlo (zemlju). Pobjednik smije pasti zajedno sa suparnikom, ali samo na njega. Ako obojica hrvača padnu na stranu, ne proglašava se pobjednik, niti oni mogu nastaviti borbu na tlu. Takav položaj traži nastavak nadmetanja iz stojećeg stava. I, meč traje dok se dobije pobjednik.